Gradnja šumskih puteva pet puta manja od optimalnih potreba
U prethodnom izdanju našeg časopisa smo preneli informaciju da je: „Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dr Aleksandar Martinović na konferenciji za novinare, koju je održao zajedno sa v.d. direktora JP „Srbijašume” Krstom Janjuševićem 20. avgusta 2024. najavio da će kroz nekoliko dana Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede raspisati javni poziv za finansiranje izgradnje šumskih puteva na onom delu teritorije republike Srbije gde šumama gazduje JP „Srbijašume” i to će biti prvi korak u konkretnoj budućoj saradnji Ministarstva i ovog javnog preduzeća.“
Bio je to prvi povod da ponovo objavimo tekst pod naslovom Zapostavljena velika razvojna šansa, iz našeg broja 47 jul 2015. godine (tekst na portalu drvotehnika.info možete pročitati ovde), čiji je autor dipl. ing. Gojko Janjatović. Osnovni razlog što isti tekst ponovo dajemo javnosti na uvid je činjenica da je izgradnja i rekonstrukcija šumskih kamionskih puteva najprioritetniji i najisplativiji posao šumarstva Srbije i da bi država trebalo da razmotri mogućnosti većeg ulaganja u otvaranje šuma Srbije.
Poznata je činjenica da je otvorenost naših šuma nedovoljna, pa je ponovo prilika da kažemo da bi naši drvoprerađivači i drugi korisnici drvnih sortimenata mogli na raspolaganju imati skoro 40% više drveta nego danas, samo kada bi se, uz odgovarajuću strategiju i investiranje, otvorenost šuma u Srbiji sa sadašnjih 5 metara šumskog puta po hektaru, što je oko četiri puta manje nego u razvijenim zemljama Evrope, povećala na samo 10 metara puta po hektaru. Kada bi se u izgradnju i rekonstrukciju šumskih puteva i otvorenost šuma ulagalo prosečno oko 21 milion evra godišnje, što je uistinu ozbiljna investicija koja bi zaposlila veliki broj ljudi, naša država i šumarstvo bi svake godine uvećavale dobit, a za trideset godina, uz otvorenost šuma od 10 m/ha, direktna dobit samo u šumarstvu bi godišnje mogla biti veća za 56 miliona evra. Istina, i tada bi otvorenost naših šuma bila za polovinu manja od gustine šumskih puteva kod razvijenih evropskih država. Ovo su samo kratke naznake Programa otvaranja šuma, koji je pre nekoliko godina kroz naš časopis javnosti prezentovao penzionisani dipl. ing. šumarstva Gojko Janjatović.
A na otvaranju skupa Podrška razvoju planiranja i izgradnje šumske infrastrukture u Srbiji koji je u Beogradu održan pre nekoliko godina, ko zna po koji put je konstatovano da stanje šumskih saobraćajnica karakteriše nedovoljna gustina mreže šumskih puteva, a posledica takvog stanja su vrlo visoki troškovi transporta drveta i ostalih proizvoda šuma, što se odražava na ekonomičnost proizvodnje i otežano sprovođenje neophodnih mera nege i zaštite šuma. Tada je, takođe, rečeno da su javna preduzeća za gazdovanje šumama, preko Fonda za šume, za 10 godina u izgradnju šumskih puteva, od 2000. do 2010. godine, ukupne dužine 1.000 kilometara, uložila oko 8,5 miliona evra. Ne raspolažemo relevantnim podacima o naknadnom ulaganju u izgradnju šumskih komunikacija, ali odgovorno tvrdimo da su ta ulaganja bila minimalna.
Ako je za deset pomenutih godina u šumsku infrastrukturu u Srbiji ukupno uloženo oko 8,5 miliona evra (što je prosečno 0,85 miliona evra godišnje), a prethodno pomenuti Program predviđa da se u narednih 30 godina prosečno godišnje u gradnju šumskih puteva ulaže oko 21 milion evra, onda su u Srbiji ulaganja u šumske puteve 24,7 puta manja od Programom predloženih!
Ukoliko bi ulaganja u šumske puteve i danas imala sličnu dinamiku, onda će prosečna otvorenost naših šuma sa sadašnjih 5 m/ha na 10 m/ha šumskog puta biti dostignuta za 150 godina!
Naš predlog je da drvoprerađivači i šumari zajedno argumentima ubede političare i da nađu načina da sugerišu Vladi Republike Srbije da ozbiljnije razmotri Janjatovićev predlog Programa otvaranja šuma Srbije. Bila bi to za preradu drveta i šumarstvo, kao i za našu zemlju u celini, velika razvojna šansa. Da ponovimo: naši drvoprerađivači bi na raspolaganju mogli imati oko 40% više sirovine nego danas, samo kada bi se, uz odgovarajuću strategiju i ulaganja, otvorenost šuma u Srbiji sa sadašnjih 5 metara šumskog puta po hektaru, što je oko četiri puta manje nego u razvijenim zemljama Evrope, povećala na samo 10 metara puta po hektaru...
Tekst objavljen u časopisu DRVOtehnika, broj 85, januar 2025.