Stanje i problemi u primarnoj preradi drveta

Tačan broj pilana u Srbiji u ovom trenutku je teško utvrditi. Po nekim procenama ima ih oko 1.800 registrovanih, ali dobar deo njih radi i kao neregistrovane. Najveći broj kapaciteta u primarnoj preradi drveta nastao je kao posledica propadanja velikih drvnih kombinata devedesetih godina prošlog veka. Oni su preuzeli veliki deo sirovinskog potencijala u preradi i opstali su u najtežem periodu zahvaljujući isključivo sopstvenom preduzetništvu i entuzijazmu.

S obzirom da su se, u takvim okolnostima, razvijali bez jasne strategije, njihovi kapaciteti su u sadašnjem trenutku, po nekim procenama, tri puta veći u odnosu na raspoloživu sirovinsku osnovu, a njihova tehnička opremljenost je na dosta niskom nivou.

Ako se pogleda razvoj pilanske prerade u Evropi dolazimo do zaključaka da su pilanski kapaciteti koji su sedamdesetih godina bili od 5.000 do 20.000 m³ odavno prevaziđeni i da su sadašnji kapaciteti sa minimalnih 50.000 m³ godišnje, dok u Austriji pilane za preradu četinara dosežu preko 500.0000 m³ godišnje. To je dovelo do gašenja malih pilana.

Ovo je praćeno i boljom tehnološkom opremljenošću i povećanjem brzine pomera sa 25-50 m/min sedamdesetih godina prošlog veka na čak 200 m/min dvehiljaditih godina, sa posebnim akcentom na nove tehnike rezanja koje omogućavaju dostizanje krupnijih optadaka za kojima je nastala potražnja kako u proizvodnji ploča tako i za industriju celuloze i papira, a posebno u oblasti energetike i ekološkog goriva, za proizvodnju briketa i paleta.

Nasuprot pilanskoj preradi u Evropi opšta karakteristika naših kapaciteta u primarnoj preradi je usitnjenost kapaciteta, slaba tehnička opremljenost i predimenzioniranost u odnosu na sirovinske mogućnosti.

Mogućnosti primarne prerade u Srbiji

Bez obzira na sve, za drvnu industriju Srbije, pa tako i za primarnu proizvodnju, sa puno prava se kaže da predstavljaju granu sa nizom komparativnih prednosti od kojih se posebno ističe sirovinska baza i izvozna orijentacijia.

Kako je drvna industrija oslonjena na šumarstvo, neophodno je reći da je ukupna šumovitost Srbije oko 29% od čega se u državnom vlasništvu nalazi 49% a u privatnom 51%. U dubećoj zapremini bukva zauzima 41%, hrast 27%, ostalalih lišćara je 20% i četinara 12%.

Ovo predstavlja dobru osnovu za razvoj primarne prerade drveta koja se mora bazirati na dobrom odnosu sa šumarstvom, što predstavlja temelj i perspektivu razvoja i opstanka ovog dela drvne industrije.

Nove tehnologije iziskuju stalno kadrovsko usavršavanje i osposobljavanje, bez obzira što smo u prošlosti imali izuzetno osposobljenu kako radnu snagu tako i visoko obrazovane kadrove. Novo vreme i nove tehnologije zahtevaju stalno jačanje postojećeg kadrovskog potencijala i transfer najbolje evropske prakse i znanja u upravljanja pilanama, kao i saradanju sa Šumarskim fakultetom.

Kada se pogleda struktura kapaciteta drvne industrije po regijama, vidi se da je većina pilana podignuta u nerazvijenim područjima, pa je neophodno obratiti pažnju na njihov opstanak, jer su to u pojedinim područjima jedini industrijski kapaciteti.

Izvozni potencijal ovog dela drvne industrije je značajan, ali nedovoljno iskorišćen. Mi najviše izvozimo u Rusku Federaciju, Italiju, Nemačku i Sloveniju. Pilane i dalje osećaju velike teškoće u plasmanu građe na svetsko tržište gde su zbog jakog uticaja krize, njihovi komercijalni poslovi dovedeni u pitanje, posebno u Italiji koja je godinama bila jedno od glavnih tržišta, a sada je tamo 30% drvoprerađivačkih preduzeća zatvoreno dok preostale firme rade sa 40% manjim kapacitetima.

Pilanska industrija je prisiljena da traži alternativna tržišta: Kine, Japana, kao i druge azijskie i afričke zemalje. Neke od njih se već pojavljuju kao potencijalni kupci, pogotovo bukove rezane građe koja inače čini gro našeg izvoza.

Kriza se znatno odrazila i na pilanare. Pad domaće tražnje i otežan izvoz dovele su veliki broj pilana u vrlo tešku situaciju i nelikvidnost.

Predlog mera

1. Neophodno je što pre izraditi registar pilana i drvoprerađivačkih preduzeća.

2. Doneti zakon o preradi drveta kojim je potrebno urediti sva potrebna pitanja iz sirovinskog i proizvodnog područja, te pitanja trgovine drvetom i proizvodima od drveta.

3. Unaprediti odnose pilana i šumarstva u državnom vlasništvu u cilju bolje kordinacije usaglašavanja politike cena i dinamike isporuke i regulisati i povećati što više sirovine iz privatnih šuma.

4. Nastojati da se za drvoprerađivačka preduzeća osiguraju višegodišnji ugovori (na 5 godina) snabdevanja sirovinom, što će doneti potrebnu stabilnost i osigurati poslovanje u narednom periodu (kriterijume za sklapanje ugovora razraditi sa javnim preduzećima šumarstva).

5. U strategiji razvoja Srbije od 2011. do 2020. godine u kojoj je prioritet stavljen na izvoz, obavezno uključiti drvoprerađivačku industriju jer je izvozno orjentisana i sa izrazito visokim neto deviznim efektom.

6. Osigurati pomoć i subvencije za transfer najmodernijih tehnologija bez kojih nije moguće postići međunarodnu konkurentnost.

7. Raditi na obrazovanju kadrova kroz stručno usavršavanje i kroz intenzivniju saradnju sa visokoškolskim ustanovama.

8. Zahtevati od nadležnog ministarstva da se problematici primarne prerade drveta pristupi na odgovoran način bez obzira na njihovu veličinu, proizvodni karakter, kapacitet i regionalnu pripadnost da ne bismo imali utisak da smo proizvodna grana drugog reda.

9. Preradi drveta u brdskoplaninskim i ruralnim područjima posvetiti posebnu pažnju jer su ti kapaciteti uglavnom okosnica razvoja i opstanka stanovništva u tim sredinama.

10. Sa nadležnim ministarstvom formirati radnu grupu koja će pratiti kako razvoj tako i problematiku ove grane, jer pilanari to zaslužuju.

Bez obzira na malo učešće drvoprerađivačke industrije u bruto društvenom proizvodu, neophodno je granu koja svoju proizvodnju bazira na domaćim resursima, a izvozno je orjentisana i u kojoj je neto devizni efekat izražen, još više podsticati na dalji razvoj. Smatramo da je društveno neodgovorno sopstveni resurs ne staviti u fazu što većeg društvenog razvoja.

Pošto je u državnom vlasništvu 50% šumskog potencijala kojim gazduju javna preduzeća šumarstva, uvek postoji mogućnost kroz adekvatnu pomoć šumarstvu, na indirektan način pomoći i drvoprerađivačkoj industriji koja bi u kratkom vremenskom periodu svoj izvoz mogla čak i udvostručiti.

Ako susedne zemlje (Slovenija i Hrvatska) u ovoj grani imaju izvoz oko milijardu evra to treba da bude i naš cilj i može se ostvariti. Posebno treba istaći mala i srednja preduzeća i njihove vlasnike koji su prethodnih dvadesetak godina zahvaljujući isključivo njihovim vlasnicima opstala i razvijala se u vrlo teškom periodu i društvenim okolnostima koje im nisu išle u prilog. Opstati i razvijati se u tim okolnostima je ravno svojevrsnom privrednom poduhvatu. Zato je potrebno ne zaboraviti ih ni jednog trenutka i pomoći im da kroz svoj tehnološki razvoj postanu što konkurentniji na svetskom tržištu.

U skladu sa svim prethodno navedenim, ako se status grane ne potpomogne u skladu sa njenim objektivnim potrebama i mogućnostima, plašim se da se sve ne svede na reči pesnika, koji kaže: Mi smo išli putem put je bio dug, kasno opazismo da je taj put krug.